7 min 3 godine

Povodom usvajanja Zakona o rodnoj ravnopravnosti (u daljem tekstu: Zakon), kojim su ugrožene ustavne slobode građana, gramatička struktura, rečnik i pojmovni sistem srpskoga jezika (ili drugih jezika, zavisno od tumačenja Zakona, odnosno namere predlagača Zakona), kao i dostignuća dva stoleća razvoja nauke o srpskom jeziku i brige o srpskom književnom, odnosno standardnom jeziku, Matica srpska i Odbor za standardizaciju srpskog jezika organizovali su 3. jula 2021. godine skup istaknutih stručnjaka iz oblasti srpskog jezika i društveno-humanističkih nauka (lingvistike, nauke o književnosti, sociologije, filozofije, klasičnih nauka, prava, teologije).

Na skupu su razmatrani različiti problemi i rizici koje nosi upotreba „rodno osetljivog jezika“, ali i druge nepovoljne i izrazito zabrinjavajuće odredbe sadržane u Zakonu.

Navedeni problemi mogli bi se sistematizovati na sledeći način:
(1) Nedopustivo je donošenje Zakona čiji je neodvojiv element obavezna upotreba „rodno osetljivog jezika“, propisana bez valjane javne provere njegove opravdanosti i bez konsultovanja i saglasnosti struke i njenih organa, koji deluju na prostoru širem od Republike Srbije: Odbora za standardizaciju srpskog jezika (koji su osnovale tri akademije nauka, Matica srpska, Institut za srpski jezik SANU, sve katedre srpskog jezika i Srpska književna zadruga), Matice srpske, kao i stručnjaka srbista iz oblasti derivatologije s morfofonologijom i akcentologijom, leksikologije, semantike, morfologije, sintakse, istorije srpskog književnog jezika, standardologije, sociolingvistike.

(2) Nedopustiva je obligatornost u upotrebi „rodno osetljivog jezika“, propisana Zakonom u ime ideologije i suprotno mišljenju nauke o srpskom jeziku, uz uvođenje cenzure, verbalnog delikta i drakonskih kazni. Time je uveden jezički totalitarizam i prekršeno je ustavno pravo svakog građanina Republike Srbije – pravo na slobodu mišljenja i izražavanja (čl. 46 Ustava).

(3) Ustav Republike Srbije ne poznaje pojam „rodne ravnopravnosti“: „Država jemči ravnopravnost žena i muškaraca i razvija politiku jednakih mogućnosti“ (čl. 15). U tom smislu, jedini opravdan naziv Zakona bio bi „Zakon o ravnopravnosti polova“, odnosno „Zakon o ravnopravnosti žena i muškaraca“ ili „Zakon o ravnopravnosti muškaraca i žena“. Pojam roda, u vrednosti navedenoj u Zakonu ne može se neupitno prenositi na gramatički rod u jeziku, pa se, stoga, i da nije drugih razloga, ne može Zakonom ugrađivati u pojam „rodno osetljivog jezika“ i dalje kao takav koristiti s posledicama u lingvistici.

Pročitaj i ovo:  Odbor za standardizaciju srpskog jezika: rodne odrednice suprotne nauci o jeziku

(4) Standardni jezik nije i ne može biti opšte i zakonom regulisano polje na kojem će se ostvarivati ravnopravnost među polovima. Jezik ima svoje zakonitosti, koje nije moguće podrediti pravnim okvirima, a koji su jednoznačni i dosledni na svima lako uočljiv način. Osim toga, logika jezika i logika mišljenja različiti su fenomeni među kojima ne postoji apsolutno preslikavanje. Jezičke zakonitosti bitne su samo proučavaocima jezika, lingvistima, u konkretnom slučaju – srbistima. Obični govornici jednoga jezika služe se jezikom bez svesti o njegovim zakonitostima. Skretanje pažnje na jezičke zakonitosti može da izazove probleme u komunikaciji, kojoj je neophodna relativno automatizovana upotreba jezika. S druge strane, u domenu potrebnog, država može uređivati društvene odnose na način na koji se to u civilizovanim društvima i čini – donošenjem zakona i drugih propisa u skladu s demokratskom procedurom, uz saglasnost većine stanovništva, bez ugrožavanja prava onih koji ostaju u manjini. To se, međutim, ni na koji način ne sme ticati jezika i njegovih zakonitosti, jer država ne propisuje ni zakonitosti u fizici, hemiji, astronomiji, geografiji, biologiji itd.

(5) Zakonom se pod plaštom antidiskriminacije sprovodi diskriminacija jednog dela stanovništva Republike Srbije, po svemu sudeći većine (onog dela koji ne želi da se deklariše kao nosačica, govornica, rukovoditeljka, farmerka, padobranka, geodetkinja i sl.)

(6) Konkretna realizacija zakonskih odredaba dubinski i masovno ponižava i degradira nosioce i poznavaoce srpskog jezika, izvrgavanjem ruglu izgrađenog sistema vrednosti. Propisani izrazi i jedini moguć način njihove upotrebe u oktroisanom jeziku uvode u javni prostor reči s potencijalnim ili već naglašenim kolokvijalnim,žargonskim, vulgarnim, pa čak i opscenim značenjem, koje je sadržano u nataloženom i svakodnevnom jezičkom iskustvu i bogatoj mreži neprimerenih asocijacija zbog potpuno promašene i nepromišljene strategije sastavljača Zakona, uzrokovane njegovom nekompetencijom u oblasti srbistike. Pod izgovorom uklanjanja diskriminacije uklanjaju se gotovo sve postojeće ograde u jeziku – masovnim uvođenjem neprimerenih leksičkih rešenja – i ozvaničava se nekontrolisano vređanje i urušavanje dostojanstva velikog dela stanovništva…

Pročitaj i ovo:  Odbor za standardizaciju srpskog jezika: rodne odrednice suprotne nauci o jeziku

„Ukoliko se pak Zakon o rodnoj ravnopravnosti odnosi na srpski jezik, ne menja se samo njegova leksička struktura onim rečima koje uglavnom ne postoje u rečnicima, nego i njegovo imanentno gramatičko ustrojstvo. Pre svega, menja se priroda imeničkog gramatičkog roda, koji će (primenom Zakona) od inherentne kategorije preći u formalnu. Zatim, utiče se na radikalne izmene u kongruenciji – na planu pojedinačnih slaganja (širenje broja kombinacija s nesagledivim posledicama) i na planu kombinovanih slaganja ukoliko se gramatičkom muškom rodu ’ukida’ status neutralnog roda. Sve ovo izgleda zastrašujuće i vodi kreiranju zaumne i paralelne, orvelovske stvarnosti, kojom se na Prokrustovoj postelji zakonski cenzuriše jezik u javnoj upotrebi. Imajući sve navedeno u vidu, naglašavamo da se mora zaustaviti i zabraniti inženjering na glavnom sredstvu sporazumevanja i ostvarivanja ljudske kulture i civilizacije – jeziku, bio on srpski ili bilo koji drugi u Republici Srbiji. Poražavajuće je da je Skupština Republike Srbije po ubrzanoj proceduri usvojila Zakon o rodnoj ravnopravnosti, a nov Zakon o upotrebi jezika i pisma, koji se dugo obećava predstavnicima srbistike, s već pripremljenim i usaglašenim nacrtom, biva odbačen i pre dolaska u skupštinsku proceduru.”

Integralni tekst Zaključaka možete pročitati na sajtu Matice srpske.

Izvor: Matica srpska

Ostavite odgovor