4 min 7 godina

Prema predviđanjima Svetskog ekonomskog foruma, oko 2030. godine preovladavaće ekonomija deljenja odnosno iznajmljivanje pre posedovanja. Ova nova forma ekonomije zove se, pored raznih drugih sintagmi generisanih iz ekonomije deljenja, još i ekonomija iznajmljivanja ili Rental economy. Šta je suština ovog novog načina korišćenja stvari ili zapravo neposedovanja ali uzimanja tih stvari na poslugu?

Iznajmljivanje umesto posedovanja je budućnost ekonomije

Ekonomisti koji zagovaraju iznajmljivanje izračunali su da je posedovanje zapravo skupo, nerentabilno i nefunkcionalno. Prosečna bušilica koristi se tek manje od pola sata za celog svog veka, jer ljudi imaju potrebu da je koriste samo nekoliko puta po par minuta. Ostalo vreme do svog konačnog propadanja, bušilica, ali i razni drugi alati, naročito električni, čame u tami domaćinstva, zauzimaju prostor, a tu je i pitanje ekološkog odlaganja kad alatu prođe vek.

Toga svega nema u ekonomiji iznajmljivanja. U tom konceptu privređivanja zagovara se funkcionalan odnos prema stvarima – koristi tuđe kad ti treba, pozajmi svoju stvar drugome. Iz ove vrednosti javljaju se nove preduzetničke ideje. Zašto ne bismo napravili biblioteku alata, kao što postoji biblioteka knjiga, upravo onih dela koje želimo da pročitamo, ali ne treba nam da ih trajno imamo.

Kako rade biblioteke alata

Treba vam lopata, fudbalska lopta, mašina za šivenje, torba, beraljka za jabuke…? Pa, svratite do Biblioteke stvari odnosno Library of Things. Sve što treba da uradite je da se besplatno učlanite, pogledajte online katalog, dođete i pozajmite stvar, potom vratite da bude na korist drugome. Iza usluge stoji Library of Things, inicijativa nastala 2014. godine u Londonu, koje su pokrenule lokalne žene. Ovu neprofitnu preduzetničku ideju vode tri direktorke, koje su osnovale neprofitnu kompaniju. Do sada su prikupile 15.000 funti, ali zarađuju držeći kurseve, kao i od poklona i donacija. Cilj im je da izgrade zajednicu u lokalnom kvartu i podstaknu ljude da unaprede svest o vrednostima deljenja. Većinu alata dale su im lokalne radnje i trgovci, a bibliotekari im uzvraćaju reklamom prijatelja projekta. Izgleda da su posle tri godine uspeli da izgrade zajednicu.

Pročitaj i ovo:  Šta je kolaborativna ekonomija

Primeri ekonomije deljenja i izgradnje zajednica

Sličan zanimljiv projekat je švajcarski Pumpipumpe, koji se takođe predstavlja kao zajednica deljenja. Nastali su iz potrebe da prave globalnu komunu (ma kako to apsurdno zvučalo) ljudi koji dele stvari, i podržavaju celu inicijativu i njeno širenje, tako što od pokretača kupuju pakovanje nalepnica, sa simbolima stvari koje su radi da dele. Nalepnice stavljaju na sanduče ili vrata, tako da komšija ili namernik npr zna da domaćinstvo ima peglu, merdevine, mikser, garnituru za šah i sl.

Sve je počelo od potrebe da se duž planinskog puta ka švajcarskim Alpima pomogne biciklistima kojima je trebala pumpa za gume, tako da ne lutaju, već da tragaju za dvorištima koja na poštanskom sandučetu imaju simbol pumpe. Inicijativa je sada globalna, mnogo je zemalja odakle ljudi traže nalepnice, ili daju prilog za razvoj projekta. Uključile su se i fondacije, a organizatori su na kraju registrovali organizaciju, i svako ko podržava statut, ciljeve i vrednosti, može biti član Pumpipumpe. Pumpaša danas ima i u Rusiji, Južnoj Koreji, Africi, Brazilu, a u Evropi, pored Švajcarske, najviše ih je u Nemačkoj.

Ostavite odgovor