9 min 8 godina

Jonas Ridderstråle je švedski ekonomista i jedan od svetski najuticajnijih teoretičara ekonomije i biznisa, među prvih pet u Evropi. Autor je knjiga Funky Business i Karaoke kapitalizam (prevedene i kod nas), kao i najnovije knjige Reenergizovanje korporacije (Re-energizing the Corporation). U Beogradu je bio uvodničar na konferenciji Ideas for Smarter Business, u organizaciji Gi Group, vodeće regionalne kompanije u HR menadžmentu.

Ova međunarodna konferencija, kao prva u nizu, organizovana je u Crowne Plaza hotelu u Beogradu i okupila je više od 150 učesnika iz 14 zemalja centralne i istočne Evrope. Gostujući na konferenciji „Ideja za pametnije poslovanje“ švedski ekonomista je govorio o tome kako velike kompanije uspevaju da budu konkurentne, kako se bore za tržište, i kako prate trendove. Na pitanje u kolikoj je meri koncept fanki biznisa primenjiv u Srbiji koja ima jednu od najvećih stopa nezaposlenosti u Evropi, odgovorio je:

– Nema čudotvornog leka, treba da radite prave stvari u pravom trenutku. Ono što je bitno jeste da postoji jedan dobar institucionalni okvir, politički uređen sistem, obrazovna infrastruktura. Srbija može biti broj jedan samo ukoliko bude nastojala da bude Srbija, ne mini Nemačka ili mini Švajcarska, treba da nastojite da konkurentnost bazirate na snazi koju imate, u isto vreme izbegavajući nedostatke. Svako ko želi da se upusti u biznis mora da ima ideju, da bude uporan i da prati trendove na tržištu, jer bez toga nema uspeha.

O knjizi Funky Business sa nastavkom Funky Business Forever, koje je pre petnaestak godina napisao sa drugim švedskim ekonomistom Kjellom Nordstroemom, a koja će postati obavezno štivo studentima ekonomije širom sveta, Ridderstråle kaže:

– Želeli smo da dokažemo da biznis nije dosadan već zabavan i da mora da bude zabavan ukoliko želite da preživite. Želeli smo da napišemo knjigu o menadžmentu koja će ustvari imati smisla. Da objasnimo na koji način su veliki sistemi uspeli u poslu i da to pokušamo da prenesemo i na individualni nivo.

Pročitaj i ovo:  Prihodi od filmskih lokacija u Srbiji

 Mnogo stvari se promenilo od kada ste napisali knjigu?

– Jeste, ali nije li jedan od grčkih filozofa (Heraklit, prim. A.Đ) rekao da se ne može u istu reku zakoračiti dva puta? Što je tačno. Mislim da mi potcenjujemo nove tehnologije, njihov razvoj i to koliko one utiču na naš život, na razvoj institucija i na način na koje oni regulišu finansijsko tržište.

U svojim govorima često pominjete primere velikih kompanija. Da li je ista priča i za male kompanije i male preduzetnike. U Srbiji je mnogo nezaposlenih, verovatno bi tražili savet od vas, kako uspeti u biznisu?

– Srbija je država na ovoj planeti i svakako je moguće primeniti iste generalne principe kao i za ostale. Nema čudotvornog leka, treba da radite prave stvari u pravom trenutku. Bitno je da postoji dobar institucionalni okvir, politički uređen sistem, uređena obrazovna infrastruktura. Konkurentnost treba da se bazira na osnovu snage koju imate, ne na imitiranju Nemačke ili Švajcarske.

Da li je to ta Vaša priča o tome kako treba biti poseban, jedinstven?

– Da, delom. Iskoristiću jednu analogiju da vam objasnim. Ja sam veliki obožavalac fudbala. Gledano kroz istoriju, Švedska nije imala neke velike igrače, ali bili smo dobri kao kolektiv. Švedska je uvek bila dobra organizatorski, nešto slično kao Nemačka. Srbija je druga priča, Jugoslavija nekada, svako malo su imali ponekog sjajnog individualca, koji su s vremena na vreme znali da zajedno odigraju dobro. Švedska je, zbog toga što imamo ljude iz celog sveta, morala da promeni taj svoj organizacioni model. U starom modelu nije bilo mesta za nekog kao što je Zlatan Ibrahimović, on je trebalo da bude mali deo u velikoj mašini, u novom sistemu je drugačije. Zato mislim da je bolje da se neguje ta individualistička kultura. Možda je i to jedan od razloga zbog kog se velike multinacionalne kompanije ne mogu naći u Srbiji, a ima ih u Švedskoj.

Pročitaj i ovo:  Investitori podržavaju startap ideje

Kako to što smo za kratko vreme prešli put, od kako Vi kažete, „informacione pustinje“ do „informacione džungle“ može da pomogne zemljama čije ekonomije još nisu dovoljno razvijene?

– Sada možete da nađete tržište i to takvo, sada će ovo zvučati suviše teoretski, u kom do informacija može da se dođe simetrično, odnosno i kupci i prodavci imaju pristup gotovo svim informacijama o robi koju kupuju ili prodaju. Sećam se kada sam kupio svoja prva kola, jednog starog pežoa, čovek koji mi ga je prodao rekao je da u odličnom stanju. Međutim, pokvario mi se posle 25 pređenih kilometara. Tada nisam imao mogućnosti da proverim šta kupujem, sada na internetu možete da pronađete i proverite bilo šta. Kompanije razvoj novih tehnologija mogu da iskoriste kao prednost.

Ali razvojem novih tehnologija teško je biti jedinstven u nečemu, konkurencija je veća i samim tim je teže, zar ne?

– Samo zato što je nešto veliko i bitno, ne znači da može da se zaradi novac na tome. Penicilin je jedno od najvećih dostignuća u medicini, ali nijedna kompanija nije zaradila bogatstvo na penicilinu. Ako sa tim uporedimo vijagru, koja je svakako mnogo manje bitna za čovečanstvo, neke kompanije su na njoj zaradile ogroman novac. Internet je ustvari ulje u kapitalističkoj mašineriji. On pruža potrošačima mogućnost da nešto vide, probaju, testiraju, ocene.

Da li je moguće da u budućnosti ostanemo bez ideja?

– Definitivno nije moguće. Sve se kreće, sve je do toga kako se kombinuje, sastavlja i rastavlja. Što više ljudi radi na razvijanju novih ideja, imaćemo ih više. Ali moramo voditi računa, jer većina ideja nisu one dobre, već loše. I zato je bitno, a to je možda i najteže ovih dana, oceniti te ideje, videti koje su one dobre.

Pročitaj i ovo:  Mitovi o kreativnoj ekonomiji: 4 stuba čardaka na klaudu

Obično se kaže da je za uspeh potrebno da imate 10 odsto talenta, a da je 90 odsto rad. Koja je dobitna kombinacija za uspeh?

– Uvek je to kombinacija inspiracije i napornog rada. To dosta zavisi od svakog ponaosob, od njegovih veština. Bitno je imati volju, verovati u uspeh. Mislim da svako treba da sebi postavi ova dva pitanja: Šta je to što volim da radim i u čemu sam dobar, koje su moje veštine? Kroz istoriju previše smo vremena posvećivali veštinama, a mnogo manje onome šta volimo i želimo. U konkurenciji 1,3 milijarde ljudi u Kini i još milijardu u Indiji, ukoliko zaista niste dovoljno uzbuđeni u vezi sa onim što radite, gotovo sigurno nećete postići mnogo.

Izvor teksta: Danas.rs / Izvor fotografije: JonasRidderstrale.com

Razgovor vodila Ljiljana Bukvić / Obradio A. Đerić
Projekat Ideas for Smarter Business osmišljen je i realizovan u saradnji programa Kreativna Srbija, Programa Mad Marx sa Gi Group HR Solutions Beograd, kroz program podrške Centralnoevropske inicijative. Dnevni list Danas je bio medijski partner na ovom projektu.

Ostavite odgovor