Koncept kreativnih industrija ili kreativne ekonomije, nema sumnje, dete je neoliberalizma i deliće njegovu sudbinu – i u pogledu prvobitne popularnosti i kasnije, kada bude došlo do odbacivanja. Iako i dalje dominantan u svetu, ovaj koncept je već predmet žestokih kritika koji ukazuju na nesvodljivost kulturne vrednosti na ekonomsku vrednost i na razorne posledice pokušaja uklanjanja jedne od hijerarhija (one autonomne) koje strukturišu polje kulturne produkcije.

Mi nemamo slobodno tržište kreativnosti

Ono zbog čega bi koncepcija kreativnih/kulturnih industrija mogla biti značajna kod nas jeste da – za razliku od svetskog – u našem polju kulturne produkcije, neka mi bude dozvoljeno da kažem, ima „premalo“ slobodnog tržišta, premalo preduzetništva, premalo inicijative. Ušuškani u budžetskim sredstvima koja se konstantno smanjuju (ali i dalje stižu), zarobljeni monopolom državnih preduzeća u kulturi, menadžeri u kulturi i umetnici razvili su „službenički“ mentalitet, za koji mi se čini da je pogubniji za kulturu i od čisto preduzetničkog.

U Srbiji su zaista na tržištu – i tu se ništa nije promenilo od 60-ih godina prošlog veka – samo izvođači novokomponovane narodne muzike i jedan broj filmskih stvaralaca, poznatih po specifičnim komedijama bliskim “malom čoveku”. Svi ostali su ili na državnim jaslama ili jaslama donatora. Ili ako uzmemo primer dve industrije – izdavaštva i muzičke produkcije i difuzije, vidimo da tu i dalje postoje državni monopoli. „Zavod za izdavanje udžbenika“ i „Službeni glasnik“ i danas mogu da štampaju knjige kakve žele i da dobijaju sve nagrade. A za privatne izdavače, čak i sa izuzetno kulturno važnim izdanjima, ostaju samo mrvice. U muzičkoj industriji, PGP RTS ima suštinski monopol, jer koristi državni budžet i javni medijski servis. U Srbiji, dakle, postoje monopoli – pravog tržišta i dalje nema.

Pročitaj i ovo:  100 filmova postaju kulturno dobro Srbije

Kreativne industrije teško da će se primiti

S druge strane, oslanjajući se na analize iznete u tekstovima Inge Tomić-Koludrović i Mirka Petrića čini mi se malo verovatnim da će se kreativne industrije kao koncept i kao praksa „primiti“ u našem okruženju.

Prema Ričardu Floridi /R.Florida/ postoje tri nužna obeležja socijalnog okruženja u kojima se mogu razvijati kreativne industrije – one nastaju tamo gde postoje talenat, tehnologija i tolerancija. Mi imamo veoma visok trend odliva mozgova i talenat beži i iz Srbije i iz regiona. Tako da, iako prirodno stojimo jednako dobro kao svi drugi po pitanju talenta kao resursa, pošto imamo konstantan odliv talenata – stojimo gore nego što stoje druge nacije. Tehnološki potpuno zaostajemo za savremenim svetom, a one tehnologije koje postoje kod nas su uglavnom donete sa strane.

Što se tiče tolerancije, deplasirano je obrazlagati koliko smo društvo koje je u osnovi veoma netolerantno prema različitostima. Plus imamo marginalnu poziciju u svetskim trendovima razvoja kreativnih industrija, iako smo pre drugih zemalja u razvoju znali i šta su Bitlsi i šta je Holivud.

Zaštita autorskih prava, funkcionisanje države, poreski sistem – pretpostavke za razvoj kreativnih industrija

Takođe, pretpostavke za nastavak razvoja kreativnih industrija ili kreativnih ekonomija regiona jesu:
1. efikasna zaštita autorskih prava,
2. funkcionisanje javne administracije i sudstva i
3. podstičući i jednostavan poreski sistem.

Nijedan od ovih glavnih preduslova ne postoji u Srbiji.

Mi imamo zastareli kulturni sistem i implicitnu kulturnu politiku koja se odvija u potpunosti po automatizmu. Gradski i opštinski budžeti su naročito opterećeni takvom politikom. U kulturnim ustanovama postoji manjak stručnog i kvalifikovanog kadra, a one obiluju raznim tzv. stručnim službama i administracijom. Iskreno se bojim se da ćemo uskoro ući u fazu urušavanja postojećeg kulturnog sistema – već se, naime, događa da u budžetu ima novca samo za plate zaposlenih u kulturnim ustanovama i za materijalne troškove, a da za programe novca nema. Na sve ovo kao glavni balast dolazi partijsko nametanje rukovodećih kadrova u ustanovama kulture. Otuda, da bi se prilike počele menjati i da bi se podstaklo preduzetništvo u kulturi potrebno je da barem postoje povoljnija poreska politika i fondovi podrške za razvoj kulturnog preduzetništva na nacionalnom nivou, kao i napori usmereni na obnavljanje regionalnog tržišta. 

Pročitaj i ovo:  Kreativne industrije: nije ključni problem to što lažno predstavljaju stvarnost, već što to tako dobro rade

Predrag Cvetičanin
Foto Unsplash

By Urednik

Sign In

Register

Reset Password

Please enter your username or email address, you will receive a link to create a new password via email.